SRD Keciga

Ovdje su opisane samo neke ribe koje se mogu uloviti na Dunavu .



Copyright 200Kečiga (Acipenser ruthenus)7 ŠRD Kečiga

Tijelo joj je produženo, a gubica kečige zašiljena. Usta su joj s donje strane gubice i nema zuba. Između usta i vrška gubice ima resaste brčiće za pipanje i traženje po dnu. Oči su joj malene i okrugle. Hrbat joj je tamnosiv, bokovi svjetlili, a trbuh bjelkast. Perajice su joj sivkaste. Po tijelu ima rožne štitove-pločice, i to jedan na hrptu, 2 po bokovima, sa svake strane po jedan, i 2 na trbuhu. Koža joj je gola i glatka. Leđnih štitova ima 12-17 i oni su oštriji. Kostur joj je hrskavičast. Živi u pritocima Crnog i Kaspijskog mora. Za razliku od ostalih jesetri, kečiga rijetko zalazi u more i ona je najmanji predstavnik tog roda jer joj je obično veličina 30-50 cm. Ona je riba dubokih nizinskih voda. Hrani se ličinkama i kukcima s dna gdje ruje i traži hranu. Lovi se samo pri dnu malom udicom na glistu ili ličinke vodencvijeta. Najbolje se lovi u proljeće prije mrijesta, pa ljeti i u ranu jesen. Kreće se u jatima i putuje rijekom. Na trzaj treba odmah zategnuti, a pozicije su ondje gdje je ilovasto dno rijeke. U svibnju i lipnju kečige odlažu ikru po kamenu i šljunku u dubokoj brzoj vodi. Meso joj je žućkasto i vrlo tečno.

Štuka (Esox lucuis L.)

Glatka, snažna, vrijedna strahopoštovanja i nepogrešiva; štuka je vrhunska grabežljivica u brojnim europskim slatkovodnim ribolovištima, a ulovljeni su i primjerci iznad 30kg. Štuke su samotnjaci, strpljivo se skrivaju i kamufliraju u naplavinama, travi ili šašu čekajući da se neoprezna riba samo još malo približi. Građene su za brze promjene dubine, s leđnom i bočnim perajama smještenim straga, kod repa, zbog čega može iz zasjede pojuriti zapanjujućom brzinom. Žrtvu hvata sa strane, ali kada je jednom dohvati čeljustima, riba doslovno nema šanse pobjeći, jer na gornjoj vilici štuka ima bezbroj sitnih zuba usmjerenih prema natrag. Štuka može pojesti i nevjerovatno velike ribe, jer njoj je čeljust vrlo pokretljiva, pa može odjednom progutati komad velik kao pola nje same. Štoviše, zabilježeno je nekoliko slučajeva kad su se štuke ugušile pokušavajući pojesti drugu štuku gotovo jednake veličine! Mlađi "štukari" do 5,5kg težine brzi su i okretni pa sa lakoćom grabe žive žrtve. Ali veći primjerci (odreda ženke) teži su, pa se okreću strvinama. Uzimaju mrtve, umiruće ili oboljele ribe i zbog toga je važna njihova uloga u prehrambenom lancu i održavanju lovišta riba zdravim. Iako će ribolov sa varalicom ili živim mamcem privući mnoge štuke, za lov većih riba najbolje je metoda mrtvog mamca. Postoje razdoblja kada se štuka pohlepno hrani, te ona kada je neaktivna. Periodi hranjena mogu trajati pola sata dva puta na dan, pa ćete možda pecati satima dok ih ne otkrijete. Sumrak i zora obično su pun pogodak, no na mjestima kojima se teže lovi dobro vrijeme može biti i usred noći, kad se riba osjeća sigurno.
Štuka živi gotovo u cijeloj Europi, osim u Španjolskoj i južnoj Italiji. Ona je u prvom redu riba Sjeverne Amerike, a u Europi Skandinavije, Rusije i Sibira.

SOM (Silurus glanis)

S velikom glavom i izduženim, mramorastim tijelom, može narasti veći od ikoje europske slatkovodne ribe. Izgleda kao velika glava s repom, bez tijela. Ovu riba ima veliku glavu, golema usta, veliko pjegavo tijelo bez krljušti, šest ticala (dva duga, četiri kratka). Na glavi su na gornjoj čeljusti dva velika pokretljiva brka, a na donjoj četiri mala. Ima malene oči, a usta velika sa mnogo malih zubića. Leđna peraja je mala i kratka, a analna vrlo dugačka. Tijelo prekriva koža bez ljusaka. Leđa su mu tamnomaslinaste boje sa svijetljim šarama po bokovima, a trbuh je bijele boje. Som je naša najveća riba, koja naraste i do 3 metara dužine i neki primjerci bilježe i do 200kg. Som je vrlo osjetljiv na svijetlo, pa će se agresivnije hraniti samo noću ili po vrlo oblačnom vremenu. To je i najbolje vrijeme za lov te ribe. U pravilu se vole izležavati u dubokoj vodi pored grebena, a noću otpliva u plićak. Lovi se i na takozvano "bućkalo". Ribolovac pusti da mu voda nosi čamac sredinom rijeke, a on drži u ruci čvrsto uže s mrmkom ili ribicom te istovremeno bućkalom bućka po vodi, stvarajući zvukove koji se čuju na stotine metara. Som dolazi u smjeru zvuka, vidi mamac i grabi ga, a o vještini ribolovca i veličini soma ovisi hoće li biti izvađen iz vode.
Som je ujedno i naš najveći grabežljivac među ribama i hrani se uglavnom ribama, žabama i vodenim pticama.

Šaran (Cyprinus carpio)

To je riba koju su donijeli Rimljani u zapadnu Europu. Šaran je naša najvažnija slatkovodna riba, jer se masovno uzgaja u ribnjacima. Danas je šaran jedna od najpopularnijih riba uopće i to zna svaki ribič. Zbog dugogodišnjeg uzgoja ribnjičarski šaran se danas znatno izgledom, a i fiziološki, razlikuje od riječnog. Riječni šaran ima dugo tijelo a male je visine (omjer 1:4), dok je ribnjičarski kratak (1,2:2,5) i razmjerno male glave. Danas se na ribnjacima uzgaja četiri rase šarana: ljuskavi, veleljuskavi, maloljuskavi i goli, dok je riječni šaran sav pokriven ljuskama. Mnogim križanjem danas se jako rijetko može naći pravi divlji šaran. Tijelo šarana je krupno, a leđna je peraja kao i kod karasa, s prve tri tvrde, nastale stapanjem mekih od kojih je zadnja nazubljena. Tom nazubljenom perajom šaran obično kida najlon kad se uhvati za udicu. Na gornjoj usni šaran ima dva para malih brčića. To je prepredena riba koja izbjegava mamce na koje je ranije bila ulovljena i zbog toga je sjajan izazov za ribiča koji razmišlja. Istina je da šaran kada je gladan jede gotovo sve, a pravi mamac koji će toga dana upaliti može biti bilo koji - od crva do kocke mesnog doručka. Najbolje je loviti za vrućih ljetnih mjeseci kad su ribe najaktivnije. Šaran je riba koja će dolaziti svaki dan na određeno mjesto ako ondje nalazi hranu. Stoga ribiči koji love šarana nekoliko dana prije polaska u ribolov hrane na mjestu gdje misle loviti.
Šaran je raširen po cijeloj Europi i Aziji. Mrijesti se u svibnju i početkom lipnja na mirnim plitkim mjestima pri temperaturi od 18 stupnjeva celzijevih. Ženka izbacuje veliki broj ljepljive ikre koja se lijepi po vodenom bilju. Nakon 3 do 8 dana izvale se mladunci.

Deverika (Abramis brama)

Deverika možda nije najveći borac slatkovodnih voda, no njezino svjetlucavo brončano tijelo i izbočena leđa uistinu su impresivan izbor. Deverika je vrlo slična šaranu, a izraste od 5 do 6kg. Male deverike su srebrne boje, ali ih nije teško razlikovati od ostalih srebrnih riba, npr. bodorke, zbog sluzava tijela i usta zavrnutih prema dolje. Kad narastu do 0,45kg postaju tamnije, a grba na leđima im je s godinama sve izbočenija. Tijelo odrasle deverike je plosnato, s visokim hrptom. Sivkasta je, a prema trbuhu srebrnasta. Peraje su joj sive, a glava malena. Ima dulju i jaku podrepnu peraju i velike ljuske. U nas može narasti do 3 do k kilograma težine. Što se tiče ribiča, prednost ove vrste jest to što se kreću u jatima, pa kad ulovite jednu, znači da ih u blizini ima još. Ako imate sreće možete se dobro naloviti. Deverike se hrane pri dnu. Dovoljno je da vidite njihova usta usmjerena prema dolje pa da vam postane jasno kako vole rovati po muljevitom dnu u potrazi za hranom. Deverike su lijene i ne jure na mamac poput brzog klenića, na primjer. Pa se često koristi statični mamac. Ovom metodom možete svaki put kad zabacite ubaciti više hrane u vodu. Tajna uspjeha je u preciznom bacanju, kako bi se jato koncentriraloi na malenom području i ako to postignete, vadit ćete jednu ribu za drugom.
Hrani se kao i šaran - crvima, ličinkama i biljnim travama. Obično se kreće u jatima, a u nas je ima u većim količinama u Savi, Dravi i Dunavu.

Mrena (Barbus barbus)

Mrena je možda najomiljenija od svih riječnih riba, a mnogim ribičima je potjera za ovom kraljevskom vrstom postala opsesija. To ne čudi uzme li se u obzir to da je mrena najborbenija riječna riba. Kad se zakvači za udicu, mrena se služi čistom snagom mišića u riječnoj struji za borbu dostojna strahopoštovanja, koja će vas ostaviti bez daha ili bez ribe. Leđa su joj tamnozelena, bokovi tamnozlatni, trbuh bjelkast. Tijelo je izduženo vretenasto, usta velika, mesnata, a na gornjoj usnici su po dva mala brčića. Glava joj je šiljasta, a oči malene. Na prednjem dijelu leđne peraje ima nazubljenu kost. Čvrsta je snažna riba koja pliva čelom prema struji. Može narasti do 7-8 kilograma težine. Naseljuje tekuće vode srednje Europe. Živi u jatima i putuje za vrijeme mrijesta uzvodno. Noćna je riba i po danu se zadržava u strujama i pod slapovima, a uveče traži hranu i po plićacima. Kod lova mrene najbolje je uzeti sa sobom što manje stvari, kako biste često mogli mjenjati mjesto. Osjetljiva je na studen pa pod jesen, čim vrijeme zahladi, traži zaklone i pada u neku vrst zimskog sna iz kojeg se budi tek nakon toplijih preoljetnih velikih voda. Mrijesti se od svibnja do konca srpnja. Mrijesti se u jakoj tekućoj vodi, a ikru lijepi po kamenju i šljunku.
Najbolje je vrijeme lova u kolovozu i rujnu, a može se protegnuti i na listopad, ako je vrijeme toplo a voda bistra, i proljeće ako je toplo vrijeme i nizak vodostaj. Najbolji rezultati postižu se predvečer i zorom jer je noćna riba.

Jez-jaz (Leuciscus idus)

Jaz je riba vrlo slična klenu, pa ga ribolovci često zamjenjuju. Živi u nizniskim, toplim vodama, pa ćemo ga vrlo rijetko uhvatiti u hladnoj vodi. Ljuske su mu sitne, a trbuh bijel. Tijelo mu je dosta istegnuto a usta malena. Hrptene i repne peraje su sivomodre, a ostale crvenkaste. Naraste do 2- 3 kg težine i dobro se lovi na manje varalice i mušice. Živi u rijekama i jezerima sjeverne Europe, a u nas u rijekama Dunavskog sliva. Voli bistru, hladnu i duboku vodu.Zimi se zadržava samo u najdubljim mjestima. Plašljiv je, ali okretan. Drži se i jačih struja uz pjeskovito ili šljunkovito dno. Naraste od 3 do 4 kilograma težine. Hrani se crvima, ličinkama i vodenim kukcima. Na početku svibnja sakuplja se u jata za mrijest i ide u plićake.
Lovi se pri dnu u proljeće i kasnu jesen na tanke crvene gliste ili tijesto ili na umjetnu mušicu (vodencvijet, aleksandra) te skakavcima. Zaletjet će se i na varalicu. On grabi naglo i odmah ga treba zategnuti, jer čim osjeti otpor pušta mamac.Kad osjeti da je uhvaćen, snažno se bori i bježi u jaču struju.